Dragi Svi !

Hm, prije samog početka pisanja uvoda za ove stranice rekao sam sam sebi da to neće biti onaj klasičan web na kom vas bombardiraju ponudama, svoje fotografije dižu do nebesa, na kom pričaju o svom dugogodišnjem radu (a često se desi da se nakon dugo godina čovjek ispuca, pa ga više nije volja) i sl.
Htio sam samo biti nekako u skladu s vremenom u kom živimo pa ove fotografije objaviti na web.

Zašto ih objaviti?

Pokušat ću Vam ispričati priču o mom viđenju fotografiranja vjenčanja o događaju o kom počinjemo razmišljati još kao klinci. OK, mi muškarci možda manje od naših suputnica.

Vaš odabir mora biti siguran, jer PONAVLJANJA NEMA....

Ako nešto radiš u životu, ako imaš neki hobi najbitnije je da to radiš s ljubavlju. Na vjenčanjima ćete teško moći vidjeti da neki fotograf to radi s ljubavlju, jer tada uglavnom nema vremena za pokazivanje ljubavi prema fotografiji. Sve se odvija prilično brzo, mladencima je u mislima sto stvari koje još moraju obaviti; kako će im dan proći, da li će sve biti u redu...

Najmanje razmišljaju o tome kako će izgledati na fotografijama. E tu fotograf mora biti stručnjak za: kako opustiti mladence, kako im misli skrenuti sa vjenčanja, kako ih prirodno masmijati da te fotografije zrače veseljem, radočću, a ponajviše da se na tim fotografijama vidi njihova povezanost...njihova ljubav. Naravno važno je i da im vjenčanica tj. šlep lijepo stoji ili pada ovisno o pozi, da su frizura i šminka onakve kakve su bile na početko dana... itd. Zato je na samim fotografiranjima uvjek dobro da je i kuma s njima. Ona će biti ta koja će pripaziti na te detalje.

Još je nešto bitno kod samog fotografiranja, a to je da ste se sa fotografom upoznali nekoliko dana ranije možda na nekoj kavici, neko vrijeme opušteno razgovarali, na neki način se mrvicu bolje upoznali. Tada će na fotografijama sve izgledati prirodnije, jer puno je lakše kad pozirate nekom koga poznajete, nego nekom kog tada prvi put vidite. A naravno da je i samom fotografu tada jednostavnije raditi.

E sad ono najbitnije: Kada se fotografirati?

U nekim razvijenijim zemljama i pripreme za vjenčanje duže traju, te su puno opsežnije. Ne svode se samo na isprobavanje vjenčanice i kontaktiranju agencije, već se za to radi i neka vrst generalne probe. Kod nas šminkericu i frizerku vidite tog jutra, te kako su Vas "oplele" i našminkale takvi ćete i biti. Mnogo sam puta čuo kako su mi nekoliko dana nakon vjenčanja mladenke rekle da nisu bile zadovoljne sa frizurom ili šminkom.
Zato se u nekim zemljama generalna proba radi nekoliko dana ranije. Ide se na probnu frizuru, probno šminkanje, oblači se vjenčanica...
Mnogi fotografi taj trenutak koriste za fotografiranje i to traje od 3 - 5 sati. Vjerojatno to mnogi od nas nebi izdržali. No, sve je stvar navike i običaja.
Ja prakticiram četiri termina fotografiranja koje sam rangirao po kvaliteti i uspješnosti fotografija.
Moram napomenuti i do da odabir termina ima veze s tim koliko su pojedinim mladencima važne uspomene, važne fotografije. Nekima fotografije nisu važnije od muzike koja će ih zabavljati tu večer, nekome je nabitnija hrana i vino te će potrošiti hrpu para na to, a fotografije su im tek toliko reda radi.
O Bože, pa svatko ima slobodu odabira. Samo na kraju priče zvane "Dan mog vjenčanja" , nakon što svi uzvanici odu, hrana se pojede (oglavnom ostane, jer se s količinom uvjek dobro pretjera) vino popije i muzika ode... jedino što Vam ostaje jesu video i fotografije. Ja ne kažem da je samo to bitno. Sve mora biti u granicama Mogućnosti i sve je bitno.
Odlutao ja od ona četiri termina...

Evo ovako: prvo i najmanje uspješno je kad mladenci nemaju želju se mnogo fotografirati, te to obavimo nakon mise pored crkve ili u nekom parku u krugu crkve. Nervozu dodatnu stvaraju i uzvanici koji , bilo im hladno ili sparno negoduju što moraju čekati, a u tome uvjek na prvom mjestu su roditelji. A ja kažem: "Dragi roditelji, pa ovih nekoliko fotografija je jedino što će od ovog vjenčanja imati do kraja života...", pa im tako ukradem 15-ak minuta.
Fotografije tada nisu previše ni spontane, a ni uspješne... no dobar fotograf će i tu napraviti nekoliko dobrih fotki.

Drugo, puno uspješnije fotografiranje je odlazak za vrijeme vjenčanja na sat-sat i pol na neko zanimljivo mjesto. Obično se to izvede tako da mladi i njegovi svatovi po mladenku dođu sat i pol vremena ranije, te nakon ceremonije predaje mlade mladom, fotograf , mladenci i kumovi odu na fotografiranje.
Svatovi koji ostaju sad imaju kako se zabaviti, jer tu je i pića i hrane, a i harmonikaš uz kojeg im neće biti nezanimljivo ( kao u prvom slučaju).
Fotografije su puno uspješnije, mladenci su opušteniji i ima se vremena eksperimentirati sa nekim pozama.

Najbolje za svih (i za uzvanike i za mladence) je onaj termin prije vjenčanja.
Dakle ako vjenčanje počinje u 14 sati (kad stžu prvi uzvanici) s mladencima dogovorim termin npr. od 12 do 14 sati. Jedino što mladenci moraju pretrpiti je da budu u odijelu i vjenčanici taj dan dva sata duže. (Preporuka moja je da mlada sa sobom uzme neke tenisice koje će svako malo oblačiti, kad se to nevidi, a često i od 50 fotografija njene se cipele vide na možda jednoj ili dvije fotke) Mislim da to nije nikakav teret s obzirom na fotografije koje tada nastaju. Brige oko vjenčanja su minimalne, svi smo opušteni jer imamo vremena, pa tako tad čak i kavu (stock, jeger, vodku ...) stignemo popiti.

Posljedni termin koji je u praksi rijedak, a koristi se uglavno kad je na dan vjenčanja prolom oblaka, je onaj kad se nađemo dan ili dva dana (dva je preporuka, jer se čovjek malo i odmori) nakon vjenčanja. OK, potrebno je frizuru malo dotjerati, ponovno se malo našminkati, ali tek tada se mogu napraviti vrhunske fotografije. Vremena imamo i za promjenu mjesta fotografiranja, i za korištenjem dodatne fotografske opreme, a najbitnije je što se do tada već dovoljno poznajemo i ona hrpa mišića na vašem licu koja može složiti na stotine izraza , slaže opuštene , vedre i zaljubljene izraze. Provjereno.Primjer za takvo fotografiranje su Marijela i Daniel...

Ovo sam započeo pisati više kao neko pismo, nego kao neki tekst o fotografiranju, pa bi tako i završio. Mnogo puta mi se desilo da mi je nekako krivo kad tim mladencima dajem te slike, poneku ostavim i sebi jer ipak je to moj autorski rad, ja sam ih rodio, pa je ta ko i nastala ova stranica. U samom činu vjenčanja mješaju se suze i smijeh, radost i bol, a to treba ukomponirati u dobru fotku. Taj je dan nekako poseban i na nama fotografifa je velika odgovornost, jer ponavljanja nema. Fotoaparat se može pokvariti za vrijeme npr. mise u crkvi i tu fotograf uglavnom nije kriv. KRIV JE ako u torbi nema rezervni s kojim će nastaviti fotografirati.

Eto jednostavno želim da se te fotografije vide. Srdačan pozdrav,

BRUJO

 

Svi oni koji mi se žele javiti s nekim sugestijama ili upitima to mogu napraviti na moj e-mail: bodul@bodul.com (ili rezervni brujoo@yahoo.com)

Home